Najkrace receno - Dabogda mi svi dani ovakvi bili!
Elem, pre nekoliko dana, moj ortak Majk (kineski profa engleskog - oooo, da, znam koliko ovo smesno zvuci) mi saopsti da su matorci jednog klinca iz razreda izrazili zelju da me upoznaju i da idemo svi na veceru. I, tu on kaze, subota vece je u planu. Ja, kao i obicno (kafanski covek, sta cu, ne umem da kazem ne kad je kafana u pitanju), odma' pitam u koliko sati, sto znaci da.
Kaze on oko devet. Mislim se, savrseno. U toku dana imam privatni cas, taman stizem sve.
Juce mi on kaze da ipak idemo ranije, oko sedam. Opet se mislim, superiska - cas zavrsavam do tad sigurno, iako jos ne znam kad je, ali znam da je popodne.
Jutros ja lepo zakazujem cas za pola 5, taman zavrsim do pola 6, stizem kuci do pola sedam, oooodlicno mi prolazno vreme.
Majk mi salje poruku u medjuvremenu, nalazimo se ispred skole u 6 i 20.
Ma, daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj. Kineska posla!!! Pomeraju vreme kako njima odgovara, mislem se, ali opet, ok stizem, sve super.
Jutro subotnje pravo - kafa i dorucak u krevetu i gledanje nekoliko epizoda serija na kompu. Sta drugo kad je vreme nikakvo. To je veoma zanimljivo ovde.... Juce dan kao iz bajke, suncan i topao i divan, a danas pravi novembarski - da nalozis vatru, sednes ispred sporeta i obujes vunene carape pre svega toga.
Inace, vec mi je zivot ovde postao skroz normalan. Juce opet u Starbaks na kafu, setnjica po gradu - jelte, nije se radilo juce, pa sam mogla da uzivam i vise nego inace.
Krecem na cas.
Izlazim iz dvorista, sad treba da na'vatam taksi jer prvi put idem na taj cas i ne znam gde oni zive, a taksisti samo lepo pokazem tekst na kineskom i mirna sam. Sledeci put, opustenicja busom.
Treci taksi ide u tom pravcu, super. A, da. Ovde taksi nije kao kod nas ili bilo gde drugde. Ovde taksista skuplja putnike usput. Ne zanima njega gde ti hoces da ides vec ce da te primi u auto ako ides u njegovom pravcu. To mi je bilo poprilicno sokantno, ali ljudi hoce da zarade vise - razumem i to.
Sedam u taksi, vozimo se, vozimo... Guzva u gradu... Ok, subota je, ljudi krenuli da uzivaju, a malo je to i spic - skoro pa 4.
Dolazim do ispred zgrade, placam taksisti, saljem poruku da sam stigla i cekam da majka (inace koju znam samo preko poruka jer idem po preporuci svog drugara koji je savetnik strancima u bolnicama) izadje iz kompleksa zgrada po mene. Razgledam malo okolinu i kontam da je to poprilicno bogat kraj; tik uz reku, zgrade su sve u staklu, mirno je i tiho, naravno da svi imaju svoje garaze, portire i sve sto mozete zamisliti.
Pet minuta kasnije, stizu majka i klinkica koju cu da ucim engleski - obe su divna stvorenja. Inace, mala je velika teniska nada i planiraju da se sele u Francusku kako bi ona imala bolje uslove za treniranje. U stanu nas docekuje otac, kuva caj i mnogo su svi ljubazni.
Cas upoznavanja k'o i svaki drugi prvi cas - upoznajemo se, osnove prelazimo da vidim koliko ona zna i koji je nivo, uzivam uz caj... Opa, proslo pola 6 - sve mi izgleda da cu zakasniti za 6 i 20. Tu, uz mnoooooogo izvinjavanja, odbijam da ostanem sa njima na veceri i obecavam da cu sledeci put rado prihvatiti poziv i obuvam se da krenem. Tu mi placaju za taj cas i dobijam avans za jos 9 casova - da se oni osiguraju da cu ja ostati sa njima jer im se mnogo svidjam. Znaci, da rezimiramo - tu bivam placena za 9 casova unapred!!! Ja ostala i zatecena i bez teksta i odusevljenja u isto vreme. Carski.
Ok, prate me do kapije, tu mi majka obecava da ce da me uci da sviram klavir i igram tenis ako zelim - samo kako bi ona mogla da kaze da ima drugaricu strankinju i da moze malo da vezba svoj engleski. Mislim se - Kino, ja te obozavam!
Hvatam taksi, dolazim ispred skole u 6 i 19, klinac me vec ceka tu sa roditeljima - upoznajemo se, oni engleski ne znaju, ja na kineskom znam jos uvek maltene samo da se smeskam.
Dolazi i Majk sa svojom zenom, sedamo u auto (ok, nije auto nego dzip sav u kozi, ekranima na sedistima i milion dugmica) i krecemo ka kafani.
Tu saznajem da je veceras tamo i muzika uzivo i da sviraju Spanci. Ispostavice se da su ipak u pitanju Argentinci, ali svejedno - ja se radujem jer svi stranci su moji prijatelji i neko s kim mozes da pricas malo normalnog engleskog a ne da uproscavas sve.
Kafana se nalazi u ekskluzivnom kompleksu restorana, kafica i klubova koji su smesteni u ono sto je nekada bila fabrika lekova; mnoooogo je dobar trip jer je sve u cigli i kamenu i unutra je kao iz srednjeg veka. Ni k od kineskog tradicionalnog stila gde dominira crvena boja i zlatni detalji.
Naravno, ceka nas najbolji sto i naravno odmah svi dolaze da se jave i da nas posluze.
Ubrzo dolaze i muzicari da se upoznaju sa nama, mladi bracni par iz Argentine - i, mnoooogo su divni! Ona peva, on svira gitaru. Odose ubrzo jer pocinju za 2 minuta prvi set pesama.
Ok, sad treba naruciti klopu. Tu me Majk pita sta bih da jedem, ja kazem meso i povrce, oni narucuju; samo cu reci da su se za stolom nasle pica, 2 vrste testenine, mnooogo krompira na sto nacina, rize, kobasica u fazonu Oktobarfesta, zelena salata sa mnooogo dresinga, malo neke cudno spremljene piletine i sacica neceg slicnog blitvi.
Sve je bilo preukusno - bar ono sto sam probala.
Tu klopamo, zezamo se, oni se smeskaju meni, ja se smeskam njima; pauza za muzicare, evo ih opet za nas sto, nastavljamo pricu. Tu im ja kazem da pricam i spanski i njihovoj sreci kraja nema - konacno neko s kim mogu na svom jeziku, a ja srecna kao kuce jer cu opet pricati spanski, a od broda ga nisam koristila.
A, da. Kinezi piju pivo skoro koliko i Srbi! Ostadosmo mi tu do nekih jedan posle ponoci. Jao, da! Ispostavice se da je posle ponoci matorcima klinca 18 godina braka, pa smo im tu i cestitali i muzicari su im posvetili jednu pesmu posle ponoci, iako su vec bili zavrsili za to vece.
Krecemo nazad kuci, u autu kao u kosnici - svako svoju pricu prica, kineski i engleski zajedno. Jadni Majk sedi izmedju zena i cuti i trpi dok mi vristimo od smeha jer je mnogo ludo videti kako se sporazumevamo uz jezicku barijeru!
Dosla sam, evo, u stan, ukljucila grejanje, sedim vec neko vreme pre nego cu otkucati ovaj post i razmisljam koliko sam ja srecno stvorenje i koliko je meni dobro!
Da... Definitivno - dabogda mi bio svaki dan ovakav!!!!!!!!!! :)
No comments:
Post a Comment